U PERJANICKOM DOMU NA KRUSVCU

Autorsko vece Tomislava Stanica

Autorsko vece Tomislava Stanica, pijaniste i muzickog pedagoga bice priredjeno veceras u 20 i 30 casova u Perjanickom domu na Krusevcu. U okviru umjetnicke veceri bice otvorena izlozba Staniceve umjetnicke fotografije, promovisan njegov kompakt disk, stampan u Americi a autor ce izvesti i pijanisticki recital Betovenovih sonata koje se nalaze i na CD-u.

Tomislav Stanic rodjen je 1957. godine, nizu muzicku skolu zavrsio je u Herceg Novom a srednju u Dubrovniku. Muzicku akademiju zavrsava u Beogradu u klasi renomiranog pijaniste i profesora Igora Laska. Kao stipendista Francuske vlade, dvije godine boravi na specijalizaciji u Parizu, u klasi profesorke Teodore Paraskivesko a magisterij okoncava na americkom univerzitetu drzave Juta. Tomislav Stanic je profesor klavira i kulture na Visokom koleyu Solt Lejk Sitija i profesor klavira u srednjoj skoli Brajant u Solt Lejk Sitiju. Nastupao je sirom Amerike gdje mu je ove godine stampan i kompakt disk. Clan je Americke fondacije muzicara i Muzickog udruzenja americkih profesora. Organizator ovog programa u okviru manifestacije "Kulturno ljeto Podgorica 2001" je Centar savremene umjetnosti Crne Gore.

J. B.


RIJEC PO RIJEC: TOMISLAV STANIC, PIJANIST:

Pasija s Betovenovim pecatom

Betovenova muzika stoji kao Pilar na kojem se oslanja svjetlost nad silama mraka

Herceg Novi, avgusta - "Jednom sam bio upitan: koja bi rijec po tvom osjecanju najbolje objasnila sustinu tvog bica. Bilo je to jedno od izuzetnih pitanja. Odlucio sam da razmislim o tome za neko vrijeme. Izbor, za rijec, koja moze najbolje da objasni duh mene samoga je PASIJA. Jer - svjetlost je glas gospoda Boga, koji se preliva u zvuk kroz nase usi. NJegov glas se uzdize kao pasija u nasim srcima. Betovenova muzika stoji kao pilar na kojem se oslanja svjetlost nad silama mraka", ovo je zapis pijaniste Tomislava Stanica, na omotu njegovog upravo izaslog CD-a, a na kojem su interpretacije Betovenovih sonata. Novljanin koji vec godinama zivi i radi u SAD, te se uz muziku veoma uspjesno bavi i umjetnickom fotografijom, imace za koji dan, uz koncert i promociju recenog CD-a, te izlozbu u Podgorici, a i u rodnom gradu. Sasvim dovoljan povod za razgovor ugodni, u domu Stanicevih, na novskom Skveru. "... Mozda da pocnemo s fotografijom i motivima zalaska sunca koji ce dominirati u mojoj podgorickoj postavci", predlaze Stanic. Ostatak ce biti nekoliko portreta, nastalih uglavnom u Sot Leku, gdje sada zivim. Mnogi me pitaju - otkud u fotografiji?! Pa, ja sam jos odranije crtao i slikao, a covjek u zivotu ima raznolike faze. Jednostavno, moj hobi pretocio se u umjetnicku fotografiju, jer moj zivot u raskosnom vizuelnom bogatstvu i morao se jednog dana pretvoriti u ovo sto je sad pred nama..."

A, nad cinjenicom da potice iz cuvene umjetnicke porodice (otac Vojo, slikar, mati Nada, skulptor), kao i da li je to nesto sto ga mozda opterecuje, ili je pak prednost, sagovornik ima spreman odgovor...

"U umjetnosti narocito, niko nista preko noci nije postigao, bar tako je na zapadu. Tamo su ponosni na nekog koji je nesto prije vas radio. Na zalost, ovdje smo okruzeni nekim drugim mentalitetom, a koji cesto nastoji da vas povuce natrag. Licno sam ponosan na svoje roditelje, a ako je to teret, onda je to samo tu, gdje sam rodjen. Mozda me je stoga i moje odsustvo u nekom drugom svijetu znacajno osvjezilo u svakom smislu. Naravno o ovom pitanju mogao bi se napraviti poveci elaborat. Poticati iz umjetnicke porodice, iskreno, nudi i neke olaksice, prvenstveno u kontaktima, ali neke stvari i komplikuje. No, ukoliko je covjek uporan i zna sto hoce, sasvim je nebitno iz kakve porodice potice..." Muzicko obrazovanje Stanic je sticao od Novog, pa preko Dubrovnika i Beograda, do usavrsavanja u Americi. Rubinstajn, a potom jedan koncert italijanskog pijaniste, Mauricija Polinija na Dubrovackim ljetnjim igrama, gdje je svirao Betovenove "Sonate", mladog Novljanima definitivno su opredijelili da se posveti muzici... "To je za mene bio najljepsi koncert i prosto sam se najezio slusajuci Polinijevu interpretaciju. To je bio onaj pocetak koji ce dobrim dijelom opredijeliti moj stvaralacki put. Naravno, zelja mog oca bila je da zavrsim nesto "stabilnije" jer on dobro zna koji rizik sobom nosi umjetnost, te sto sve treba izdrzati na toj, uglavnom, neizvjesnoj stazi. Pogotovu sto nema pravila i kako uspjeti. Znaci, treba stalno klesati, da bi se odrzao na zavidnom nivou. Drugo sto je, moguce, na mene uticalo jeste cinjenica da se u nasoj kuci dosta pjevalo i sviralo. Dakle, nijesam odrastao u nekim sablonskim okolnostima, a, iskreno govoreci, nijesam bio ni neki narocit djak. Dakle, pravila u zivotu nema, a boravak u Americi pomogao mi je da mnoge stvari rascistim, pa i da sazrijem, htio ne htio..." Znatizelja, a potom jedna magnetofonska traka s Stanicevim interpretacijama, "ovjerili" su mu vizu za Ameriku, gdje je kasnije zavrsio i magisterij. Uz sve pocetne poteskoce, mislio je da ce tamo ostati godinu-dvije. No, ovo je vec trinaesto ljeto otkako se tamo "usidrio". Osvrcuci se opet na kompakt-disk, sa interpretacijama Betovenovih sonata, a na cijem je omotu i reprodukcija znane Vojove slike "Tomin koncert", mladi Stanic jos kaze:

"Pravio sam ga iz visestrukog razloga, a prvenstveno zbog toga sto je danas veoma tesko doci do menadzera. I sto je u svijetu, cini mi se, prisutna jedna kriza u izvodjackoj umjetnosti. A i posao predavaca tamo, ne dozvoljava mi onu zeljenu mobilnost... Uglavnom, i nadalje sam skoncentrisan izmedju Crne Gore i Amerike, a na toj relaciji nastaju jos neke stvari o kojima cemo, ipak, drugom prilikom. Dosta sam svirao po Evropi i Americi, natalozila su se mnoga iskustva, a i ovaj kompakt-disk, moguce da je i neka vrsta prekretnice u mom radu. To je, otprilike, solidan dokument koji moze da me reprezentuje... Eto, to bi bilo to!" U novskom Skveru i uz Betovenov pecat, naravno...

M. Bojanic